Dunjalučki kahari Aida Begić

Bilo je mnogo teško čitati ovu knjigu ali sam s ponosom napisala recenziju za ovu knjigu. Kao neko ko je preživio rat i još uvijek mi neka sjećanja nisu „prerađena“ tako da budu uspomena, čitanje ove knjige ponovo je probudilo sjećanje na ratne dane koje sam sama proživjela. Čitanje ove knjige svakom čitaocu donosi slikovit prikaz događaja iz rata ali i mnogo više od toga. Satkana je od priča koje su poredane redoslijedom događaja od početka do kraja rata, ali i jednim dijelom autor je u stihovima proze iznio svoja osjećanja i nostalgiju za porodicom. U ovoj knjizi noć je duga ko' godina a prijatelj iz djetinjstva odjednom je na „drugoj strani“. Jedna priča čak nosi naziv „Počinje vrijeme džehenema“ što čitaocu odmah daje do znanja koliko teško štivo za čitanje ima pred sobom. Ova autobiografska knjiga nije samo obična knjiga, nego je čuvar od zaborava ratnih događanja i kao takva će sigurno imati posebnu vrijednost za generacije koje dolaze, a čiji roditelji, djedovi, amidže su bili i preživjeli isto ratno iskustvo kao i sam autor. Rekla bih da je autor posebno hrabar jer je kroz ovo pisanje ponovo preživio rat i sva dešavanja a što je psihički jako teško i stresno za svakog čovjeka. Kao zdravstveni radnik i budući psiholog mogu još reći da se istinska vrijednost ove knjige ogleda u iskrenosti autora u svim segmentima pisanja i kao takvu preporučujem je za čitanje a i sama jedva čekam da ove napisane riječi ugledaju svjetlo dana i poprime izgled knjige. Knjige pisane iskrenošću duše i kao podsjetnik da uvijek trebamo biti ono što jesmo a ne što drugi žele da budemo.